Koje su prednosti suhih ekstrakata u sirupima?

ZA ZDRAVSTVENE DJELATNIKE

Prednosti suhih ekstrakata, primjena i koje sve vrste postoje.

Zašto se primjenjuju biljne droge u dodacima prehrani?
Biljne droge su, uz vitamine i minerale, najčešći aktivni sastojci u dodacima prehrani. Zahvaljujući svojem fiziološkom učinku, obogaćuju prehranu u cilju održavanja zdravlja.

Stoljećima se iskorištava pozitivan učinak biljnih droga, pa je tako poznato da korijen maslačka pospješuje apetit, dok korijen bijelog sljeza smiruje nadražaj grla.

Zašto se od biljnih droga proizvode ekstrakti?
Biljna droga je složen sustav. Čine ju aktivne i balastne tvari. Balastne su tvari celulozna vlakna, bjelančevine, masti, smole i dr. i one su nepoželjne jer mogu umanjiti djelovanje aktivnih tvari.

Ekstrakti se proizvode kako bi se izdvojile aktivne, a uklonile balastne tvari.

Koji je princip ekstrakcije?
Usitnjena droga se ekstrahira otapalom, odnosno otapalo iz razbijenih biljnih stanica ispire njihov sadržaj. Odabir otapala ovisi o fizikalno-kemijskim svojstvima aktivnih tvari, ponajviše o njihovoj topljivosti. Odabire se otapalo u kojem će se otopiti aktivne tvari, dok će balastne ostati neotopljene.

Za izolaciju polarne aktivne tvari koristi se polarno otapalo (voda, alkohol ili njihova smjesa), dok se za izolaciju nepolarne tvari koristi nepolarno otapalo (npr. ulje).

Koje vrste ekstrakata postoje?
Infuz se priprema prelijevanjem biljne droge vrelom vodom, dok se dekokt dobiva kuhanjem biljne droge u vodi. Infuzi i dekokti, kao i macerati čija je specifičnost da se izrađuju pri sobnoj temperaturi, danas gube važnost zbog svoje nestabilnosti.

Znatno stabilniji pripravci su tinkture te tekući i suhi ekstrakti.

Tinkture se proizvode maceriranjem usitnjene biljne droge u mješavini vode i etanola, pri sobnoj temperaturi.

Nakon propisanog perioda maceriranja (2-3 tjedna), smjesa se tiješti i filtrira. Uobičajeni omjeri ekstrakcije su 1:5 ili 1:10, što znači da je 1g droge potopljen u 5ml odnosno 10ml otapala.

Tekući ekstrakti dobivaju se postupkom perkolacije (ekstrakcija stupca droge kontinuiranim protjecanjem otapala pri sobnoj temperaturi). Djelomičnim isparavanjem otapala proizvode se tekući ekstrakti omjera 1:1 ili 1:2, što znači da se iz jednog dijela droge proizvode jedan ili dva dijela ekstrakta.

Suhi ekstrakti se dobivaju potpunim uklanjanjem otapala. To su grudičasti, higroskopni prašci kojima se dodaju punila, najčešće maltodekstrin, kako bi im se poboljšala svojstva. Oni su koncentrirani, primjerice suhi ekstrakt lista matičnjaka ima omjer droge i ekstrakta 6-8:1, što znači da je 1 gram ekstrakta dobiven ekstrakcijom čak 6-8 grama lista matičnjaka.

Među suhim ekstraktima posebnu grupu čine standardizirani ekstrakti. Kod njih su detektirane i kvantificirane jedna ili više sastavnica droge. npr. suhi ekstrakta lista matičnjaka standardiziran na 12% ruzmarinske kiseline.

Koje su prednosti suhih biljnih ekstrakata u sirupima?
Primjena suhih biljnih ekstrakata u proizvodnji sirupa sve je učestalija. Ona omogućuje reproducibilnost, odnosno preciznost proizvodnje. Osiguravanje ujednačene konačne kvalitete proizvoda iznimno je važno u slučaju dodataka prehrani.

Primjena suhih ekstrakata jamči konzistentnost sastava i kvalitete proizvoda u svakoj seriji. Nadalje, koncentriranost biljnog ekstrakta pojednostavljuje njegovu primjenu u proizvodnji većih proizvodnih serija. Izostanak otapala pak osigurava dugotrajniju stabilnost ekstrakta, pa je uobičajen period valjanosti suhih ekstrakata i do 3 godine.

Također, izbjegnuta je prisutnost etilnog alkohola u dodatku prehrani, što je osobito važno u primjeni kod djece, osoba osjetljivih na alkohol ili ovisnika o alkoholu.

Ivana Zagorec Kolednjak, mag. pharm.