Što je zapravo atopijski dermatitis?
Atopijski dermatitis je kronična alergijska upalna bolest kože.
Sve češće roditelji se susreću s dijagnozom atopijskog dermatitisa kod svojeg djeteta. Do toga trenutka malo njih je upoznato s tom bolešću.
Uvjetovana je genetskom predispozicijom i često je udružena s drugim atopijskim bolestima, kao što su alergija na hranu, alergijska astma, alergijski rinitis, alergijski konjunktivitis.
Ima visoku učestalost, veću od 4 % ukupne populacije, a najčešće se pojavljuje kod djece u dobi od tri do šest mjeseci, ali se može očitovati u bilo kojoj dobi. Učestalost u male djece veća je od 10%.
Atopijski dermatitis u djece
Koža u male djece znatno se razlikuje od kože odraslih. Tanja je i do 10 puta, ima nježan površinski sloj, a potkožno masno tkivo je tanko. Sadržaj lipida je oskudniji, flora nije razvijena u potpunosti, smanjena je aktivnost žlijezda lojnica i znojnica.
Nedostaju joj prirodni čimbenici zadržavanja vlage, a smanjena je i funkcija kiselog zaštitnog omotača. Čimbenici kao što su okoliš, klima, prehrana, genetika te neprimjereni kozmetički proizvodi utječu na dječju kožu te ona postaje osjetljivija na kemijske, fizikalne i mikrobiološke utjecaje, osjetljivija na isušivanje i iritaciju, te propusnija.
Rezultat toga su suhoća, hrapavost, crvenilo, perutavost, ispucanost, zategnutost i svrbež (pruritus). Češanje kože koja svrbi pogoršava stanje kože, te najčešće dovodi do rana.
Kod atopijskog dermatitisa izmjenjuju se periodi poboljšanja (remisije) i pogoršanja (egzacerbacije) bolesti. Za izlječenje atopijskog dermatitisa nema lijeka.
Cilj liječenja je produžiti remisijsku fazu i smanjiti izbijanje simptoma na minimum. To se postiže izbjegavanjem nadražujućih utjecaja s kojima je bolest dovedena u vezu te pravilnom njegom. Pravilnom njegom se smatra uporaba pripravaka za pranje koji ne sadrže sapune i ne isušuju kožu, te učestala uporaba emolijensa.
Emolijensi (lat. emolliens = koji omekšava) su pripravci koji se nanose na kožu s ciljem sprečavanja njenog isušivanja i održavanja njezine vlažnosti.
U egzacerbacijskim periodima može se primijeniti lokalizirano liječenje rana kortikosteroidnim pripravcima. Liječenje kortikosteroidima provodi se u ograničenom periodu i pod nadzorom liječnika. Korištenje kroz duži period može dovesti do neželjenih učinka kao što su pogoršanje stanja kože, stanjenje ili točkasto krvarenje kože itd.
Kortikosteroidi za sistemsku primjenu mogu se propisati za smanjenje upale u teškim slučajevima. Ponekad se preporučuju i antihistaminici, osobito kada jaki svrbež remeti san djeteta. U slučaju većih ekcema ili sekundarne infekcije rane, terapija se provodi odgovarajućim antibioticima.
Ivana Zagorec Kolednjak, mag. pharm.